Patenti svojim vlasnicima daju ekskluzivna prava korištenja, čime drugima zabranjuju pristup izumu. Svako kršenje patentnih prava povlači veliku štetu od strane suda. Kada je riječ o SEP-ovima ili standardnim osnovnim patentima, pravila o kršenju su složenija. Budući da SEP-ovi čine srž svake tehnologije i standardi su koji se moraju implementirati u sve proizvode koji koriste tehnologiju, potrebno ih je dijeliti u industriji. U nastavku ćemo razraditi komplicirani koncept SEP parnice i načine izračuna štete.
Kako su SEP-ovi u porastu, tako raste i broj parničnih slučajeva koji se vode pred sudovima. Za razliku od običnih patenata, SEP-ove objavljuju tvrtke, a SEP-ov status dodjeljuju SSO-ovi ili organizacije za postavljanje standarda. To su moćni patenti koje je teško izbjeći tvrtkama koje posluju na tržištu. Kako bi se izbjegli sukobi, ove licence podliježu posebnim pravilima licenciranja koja se nazivaju FRAND pravilima. FRAND označava pravedno, razumno i nediskriminirajuće licenciranje i obvezuje vlasnika da pod pravičnim uvjetima odobri SEP licence drugim tvrtkama.
Međutim, uvjeti FRAND-a nisu ni obvezni niti definirani konkretno, što dovodi do potrebe za sudskim sporom. Sporovi nastaju uglavnom na 2 računa, tj. ako su patenti doista 'esencijalni' i na predmetu licencne naknade koju navodi vlasnik patenta. I sudovi i SSO igraju značajnu ulogu u procjeni treba li ili ne dodijeliti naknadu štete.
Slučaj Georgia-Pacific Corp. protiv United States Plywood Corp. naglašava 5 čimbenika za određivanje razumne tantijeme. Ovi su:
Faktor 1: Naknade koje je primio nositelj patenta za licenciranje patenta u tužbi, dokazujući ili nastojeći dokazati uspostavljenu naknadu.
Faktor 2: Stope koje plaća nositelj licence za korištenje drugih patenata usporedivih s patentom u tužbi.
Faktor 3: Priroda i opseg licence, kao isključive ili neisključive; ili kao ograničeno ili neograničeno u smislu teritorija ili u odnosu na to kome se proizvedeni proizvod može prodati.
Faktor 4: Uspostavljena politika i marketinški program davatelja licence za održavanje njegovog patentnog monopola ne davanjem licenci drugima za korištenje izuma ili davanjem licenci pod posebnim uvjetima osmišljenim za očuvanje tog monopola.
Faktor 5: Komercijalni odnos između davatelja licence i stjecatelja licence, poput toga jesu li konkurenti na istom području u istoj vrsti poslovanja; ili jesu li izumitelj i promotor.
Faktor 6: Učinak prodaje patentirane specijalnosti u promicanju prodaje drugih proizvoda nositelja licence; tu postojeću vrijednost izuma za davatelja licence kao generatora prodaje njegovih nepatentiranih predmeta; i opseg takve izvedenice ili prodaje u konvoju.
Faktor 7: Trajanje patenta i rok trajanja licence.
Faktor 8: Utvrđena isplativost proizvoda izrađenog prema patentu; njegov komercijalni uspjeh; i njegovu trenutnu popularnost.
Faktor 9: Korisnost i prednosti vlasništva patenta nad starim načinima ili uređajima, ako ih je bilo, koji su korišteni za izradu sličnih rezultata.
Faktor 10: Priroda patentiranog izuma; karakter komercijalnog utjelovljenja u vlasništvu i proizvodnji davatelja licence; i koristi za one koji su koristili izum.
Faktor 11: Opseg u kojem je prekršitelj iskoristio izum; i sve dokaze koji dokazuju vrijednost te upotrebe.
Faktor 12: Dio dobiti ili prodajne cijene koji može biti uobičajen u određenom poslu ili u usporedivim poslovima kako bi se omogućilo korištenje izuma ili analognih izuma.
Faktor 13: Dio ostvarive dobiti koji bi se trebao pripisati izumu za razliku od nepatentiranih elemenata, procesa proizvodnje, poslovnih rizika ili značajnih značajki ili poboljšanja koje je dodao prekršitelj.
Faktor 14: Svjedočenje mišljenja kvalificiranih stručnjaka.
Faktor 15: Iznos oko kojeg bi se davatelj licence (kao što je vlasnik patenta) i stjecatelj licence (kao što je prekršitelj) dogovorili (u vrijeme kada je kršenje počelo) da su oboje razumno i dobrovoljno pokušavali postići dogovor; to jest, iznos koji razboriti stjecatelj licence - koji je želio, kao poslovni prijedlog, dobiti licencu za proizvodnju i prodaju određenog članak koji utjelovljuje patentirani izum—bi bio spreman platiti kao tantijemu, a ipak mogao ostvariti razumnu dobit i koji bi iznos bio prihvatljiv za razboritog nositelja patenta koji je bio voljan dati licencu.
Prilikom određivanja odgovarajuće naknade za licencu koju treba platiti, usporediva je licenca aspekt koji treba uzeti u obzir. To jednostavno znači upućivanje na sve slične licencne naknade o kojima je odlučeno u prošlosti kako bi se postigla razumna naknada za autorske naknade. Radi usporedbe, potrebno je proučiti razne slične ugovore prije nego što se odluči za odgovarajuću naknadu.
FTC SAD-a preporučio je korištenje pravila inkrementalne vrijednosti za određivanje vrijednosti FRAND. Podrazumijeva inkrementalno povećanje vrijednosti SEP osnovice u odnosu na broj doprinosa koje ona daje standardu kojem standard pripada. Ovaj je pristup odbacio sudac Robart u slučaju Microsoft v/s Motorola jer mu je nedostajala “primjenjivost u stvarnom svijetu”. Osim toga, istaknuo je da to djelomično postoji u faktoru 9 Georgia-Pacifica.
Ovaj pristup uključuje definiranje troškova implementacije razumnih alternativa izdanom patentu koje bi se mogle usvojiti u standardu. Nakon toga, ovaj trošak treba podijeliti s brojem jedinica koje krše autorska prava kako bi se dobila maksimalna tantijema po jedinici. To se temelji na hipotezi da nema poslovnog smisla da nositelj licence plati iznos za patentnu licencu koji premašuje troškove potrebne za usvajanje alternative.
Usvojen u predmetu Innovatio IP Ventures od strane suca Holdermana, pristup odozgo prema dolje počinje izračunavanjem prosječne cijene utvrđene osnove tantijema, a zatim izračunava prosječnu dobit koju je proizvođač zaradio prodajom svake jedinice. Na taj način se može doći do dijela prihoda koji će proizvođač imati na raspolaganju za plaćanje tantijema. Taj se profit zatim množi s brojem spornih SEP-ova i dijeli s ukupnim brojem SEP-ova u standardu.
Savezni su okruzi u velikoj mjeri favorizirali ovaj tradicionalni pristup izračunavanju štete kao najprikladniju metodu kojom se osigurava da su naknade razumne i nediskriminirajuće. Osmislio ga je sudac Randall Rader u kontekstu dokazne presude, SSPPU je kratica za "najmanju prodajnu patentnu jedinicu". Prema ovom pristupu, naknade bi se trebale temeljiti na najmanjoj jedinici ili komponenti koja primjenjuje patentiranu tehnologiju. Nedavno su ga koristile agencije u Indiji (Ericsson) i Kini (Qualcomm) kako bi odlučile dovodi li praksa naplate tantijema na temelju dobiti ostvarene krajnjim proizvodima do nepoštenog određivanja cijena.
Uz patentni krajolik koji se okovan klincima od strane SEP-ova i sve većeg broja sudskih slučajeva po tom pitanju, izračun odštete SEP-om postaje gorući problem. Trenutna potreba je fleksibilnost u mehanizmima licenciranja kako bi se moglo kretati kroz više nepovezanih industrija. Osim sudskih sporova, tvrtke se sada prebacuju na međunarodnu arbitražu kao alternativu dugim sudskim bitkama.
Stalno smo identificirali vrijednost nove tehnologije koju provodi naša prilično vješta izvršna ekipa s iskustvom naših profesionalaca. Kao i IP profesionalci koje osnažujemo, naša glad za razvojem nema kraja. UNAPREĐUJEMO, PRILAGOĐAVAMO i IMPLEMENTIRAMO na strateški način.
TT konzultanti nudi niz učinkovitih, visokokvalitetnih rješenja za upravljanje vašim intelektualnim vlasništvom u rasponu od
i mnogo više. I odvjetničkim tvrtkama i korporacijama u mnogim industrijama pružamo rješenja po principu "ključ u ruke".
Kontakt
Zatražite povratni poziv!
Hvala vam na interesu za TT Consultants. Molimo ispunite obrazac i mi ćemo Vas uskoro kontaktirati
OTKLJUČAJ SNAGU
Tvojih Ideje
Unaprijedite svoje znanje o patentima
Ekskluzivni uvidi čekaju vas u našem biltenu
Zatražite povratni poziv!
Hvala vam na interesu za TT Consultants. Molimo ispunite obrazac i mi ćemo Vas uskoro kontaktirati
